Strani radnici u Srbiji – spas za domaće tržište ili privremeno rešenje?

Srbija se suočava sa hroničnim nedostatkom radne snage u građevini, ugostiteljstvu, transportu i IT sektoru, a poslodavci sve češće rešenje pronalaze u uvozu stranih radnika - najviše iz Azije i zemalja regiona. U poslednje vreme raste broj stranih radnika i u poljoprivredi i proizvodnji, ali još uvek ne možemo biti sigurni da li je to pozitivan trend koji će oplemeniti tržište rada i pogurati privredu ili će nam se, pak, obiti o glavu.
Od februara tekuće godine u Srbiji su stupili na snagu izmenjeni Zakon o zapošljavanju stranaca i Zakon o strancima, a Nacionalna služba za zapošljavanje (NSZ) više ne izdaje radne dozvole inostranim radnicima. Taj segment je sada u nadležnosti MUP-a i Uprave granične policije.
Uzrok velikog priliva stranaca
Zbog izraženog nedostatka domaće radne snage, sve više poslodavaca u Srbiji okreće se zapošljavanju stranaca, mada je činjenica da prilagođavanje tim promenama – u praksi – nije uvek jednostavno. Jezička barijera, kulturološke razlike, različiti standardi u radu i potreba za dodatnim logističkim i administrativnim angažmanom – predstavljaju izazove za poslodavce, naročito za manje firme. Sa druge strane, ove radnike prati glas (pohvale od poslodavaca) kako su radni, vredni i da brzo uče, pa se tu postiže prihvatljiva dobitna kombinacija za obe strane.
Samo tokom 2023. izdato je više od 50.000 radnih dozvola, što je značajan skok u odnosu na prethodne godine. NSZ je od početka 2024. do sredine oktobra iste godine izdala približno 17.000 dozvola za rad stranim državljanima, a preko portala za strance (aktivnog od 1. februara 2024. i zaključno sa 30. novembrom) dodeljeno je više od 34.000 jedinstvenih dozvola za privremeni boravak i rad stranih državljana.
Najčešće su to radnici iz Nepala, Indije, Turske, Kine, Bangladeša, Šri Lanke, sa Kube, ali i iz zemalja regiona poput Bosne i Hercegovine, Severne Makedonije i Albanije. Na ulicama srpskih gradova i u brojnim lokalima i hotelima uglavnom ćete ih videti kao dostavljače, konobare, sobare ispremače, a ima i kuvara, te pomoćnog osoblja za rad u kuhinji. Velike kompanije u toj industriji, zatim logistici i građevini, sve češće koriste agencije koje se bave dovođenjem radne snage iz inostranstva i time im olakšavaju čitav proces.
Pravna regulativa i zaštita stranih radnika
Radne dozvole se, najčešće, izdaju na godinu dana i obnavljaju uz dokaz o ugovoru sa poslodavcem. U skorije vreme, sve više se naglašava potreba da se sistemski reše uslovi stanovanja, uslovi zdravstvene zaštite i radna prava stranih radnika, jer su evidentni slučajevi eksploatacije i loših uslova rada.
U kontekstu diverzifikacije strane radne snage u Srbiji, treba podvući i jednu zanimljivu paralelu: u Srbiji je već tri godine unazad angažovano dosta radnika iz Ruske Federacije, ali oni uglavnom rade za Ruse koji ovde imaju svoje biznise, posebno uspešne u hotelijerstvu, IT sektoru i industriji lepote (kozmetički saloni i ordinacije). Druga strana medalje su upravo gorepomenuti radnici koji masovno dolaze „trbuhom za kruhom“, uglavnom pristajući za minimalne plate i uslove, te žive u zajednicama sa cimerima iz domovine. Osim toga, ovo je vreme kada se dosta srpskih radnika, zaposlenih u ovim branšama, privremeno „seli“ na more. U Hrvatskoj i Crnoj Gori konobari zarađuju od 1.000 do 1.500 evra, zbog čega naši hrle u te zemlje, a nama pristiže pojačanje iz Azije.
Deficitarna zanimanja u Srbiji
Prema podacima Nacionalne službe za zapošljavanje i Privredne komore Srbije, našoj zemlji hronično nedostaju:
- Građevinski radnici (tesari, armirači, zidari, keramičari);
- Vozači kamiona i autobusa;
- Zavarivači i bravari;
- Električari i instalateri;
- Radnici u preradi hrane i mesari;
- Kuvari, konobari i pomoćno osoblje u ugostiteljstvu;
- Negovatelji;
- IT stručnjaci (posebno softverski inženjeri srednjeg i višeg ranga).
Dakle, jasno je da stranci koji nam dolaze, zarad radnog angažovanja, popunjavaju tek mali deo upražnjenih radnih mesta, jer za mnoge pozicije, i nisu kvalifikovani.
Naposletku, dok pojedini ekonomisti procenjuju da će Srbija bez konkretne strategije razvoja obrazovanja, dualnog obrazovanja, boljih uslova rada i zarada za domaće radnike – još dugo zavisiti od stranaca, mnogi stručnjaci upozoravaju da je dovođenje strane radne snage samo kratkoročna mera koja neće dugoročno rešiti probleme domaćeg tržišta rada.